Gde Begej šapuće, a Banat diše
U samom srcu Banata, oko 70 kilometara od Beograda, prostire se Zrenjanin – grad koji je menjao imena, ali nikada svoj karakter. Nekada Bečkerek, potom Veliki Bečkerek, zatim Petrovgrad, a od 1946. godine Zrenjanin. Svako od tih imena ostavilo je svoj trag, kao sloj u istorijskoj torti jednog grada koji zna da spoji prošlost i sadašnjost. Na obali reke Begej, okružen beskrajnim ravnicama, Zrenjanin odiše spokojem severa, mirisom žita i dobrog života.
Srce grada i ljudi sa merom
Centar grada, sa raskošnom Gradskom kućom i Katedralom Svetog Ivana Nepomuka, pokazuje koliko je ovde ukrštenih stilova i epoha. Barok, secesija i neoklasicizam ovde razgovaraju tiho, u senkama drvoreda. Stanovnici Zrenjanina su pravi Banaćani – vedri, duhoviti i gostoljubivi ljudi koji žive polako, ali s merom i ukusom. Na mostovima i obalama Begeja odvija se život: ribolovci, biciklisti i šetači, svi u svom ritmu, kao da poručuju da se u ravnici ne žuri nigde, jer ovde je sve na svom mestu.
Zrenjanin je grad u kojem pozorište ima dušu, a manifestacije – tradiciju. Narodno pozorište „Toša Jovanović“, jedno od najstarijih u Srbiji, i dalje puni salu, dok „Dani piva“ svake godine okupljaju desetine hiljada posetilaca u veseloj atmosferi koncerata, zanatskog piva i domaće kuhinje. Letnji festivali, izložbe i etno-sajmovi čine da Zrenjanin tokom cele godine pulsira između tradicije i modernog duha. Upravo zbog tog bogatstva kulturnog života, Zrenjanin je proglašen Nacionalnim gradom kulture za 2025. godinu, priznanje koje potvrđuje njegovu važnost na kulturnoj mapi Srbije.
Duh kulture i festivala
Ukusi Banata i mir ravnice
Banatski sto je raskošan, ali jednostavan. Pun je mirisa paprike, domaćih kobasica i štrudle s makom. Tu su i riblja čorba i paprikaš koji nose duh reke Begej, a uz njih i neizostavna čaša piva, jer u Zrenjaninu se pivo ne pije, ono se poštuje. Samo nekoliko kilometara dalje nalazi se rezervat prirode „Carska bara“ koji će svakome pružiti mir za dušu i pogled koji će pamtiti. Zrenjanin je zato mesto koje se ne obilazi u žurbi, već se doživljava u ritmu ravnice, s osmehom i srcem širokim kao Banat.