Izložba „Dragana Ilić, Portret – igra otkrivanja i/ili razotkrivanja“ od 22. avgusta u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu


Izložba „Dragana Ilić, Portret – Igra otkrivanja i/ili razotkrivanja“ u Muzeju savremene umetnosti, autora dr Rajke Bošković, u okviru ciklusa Umetnost i ličnost – skulptorke iz kolekcije MSU (5), svečano će biti otvorena 22. avgusta 2025. u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu.
U okviru ciklusa Umetnost i ličnost – skulptorke iz kolekcije MSU predstavlja se jedan istorijski fenomen koji obeležava modernu i savremenu skulpturu na našoj umetničkoj sceni – fenomen prisustva velikog broja žena vajara koje su ostvarile celovite i veoma značajne skulptorske opuse.
Kroz ovako osmišljen ciklus izložbi razmatra se i sagledava odnos umetnosti kao fenomena i ličnosti kao faktora koji presudno utiče i na sam umetnički izraz. Jer umetnost, kao unutrašnji poziv, daje smisao odabiru životnog puta, bez obzira na sve potencijalne i neminovne teškoće koje se isprečuju na njemu, kako u domenu ličnog, tako i društvenog života. A ličnost, kao aura naših izbora koja daje ton i boju svim našim delima, obelodanjuje se i obznanjuje možda najjasnije ili, bolje rečeno, najsjajnije, u umetnosti.
U celokupnom umetničkom opusu Dragane Ilić portret, i kao motiv i kao tema, zauzima dominantno mesto. Portret, pored toga što je uvek hronika jednog vremena, istovremeno je i dijalog između umetnika i modela. Sam proces portretisanja u tom slučaju predstavlja ogoljavanje, zalaženje u dubine ličnosti, koje nisu očigledne, nisu otvorene za druge… Umetnik prodire iza onoga što sam model želi da se vidi, kako teži da se prikaže i predstavi drugima. Nesumnjivo vrstan portretista, Dragana Ilić, u igri međusobnog otkrivanja, ali takođe i razotkrivanja suštine portretisane ličnosti, dostigla je visoke domete u čitavom nizu portreta svojih savremenika – bliskih ljudi iz porodičnog i profesionalnog okruženja.
Čovek kao biće, sa svim svojim nesagledivim i često nedokučivim dubinama ličnosti, tajna je po sebi. Svi ti manje ili više tajanstveni slojevi ličnosti se često, hteli mi to ili ne, ogledaju na licu. I zato je lice čoveka s pravom nepresušan izazov i podsticaj za umetnička traganja u najširem smislu, od samih početaka ljudske civilizacije do danas. Fascinacija licem čoveka kod Dragane Ilić rezultirala je bogatim i potpuno samosvojnim skulptorskim opusom na našoj umetničkoj sceni.
Vajarski rukopis Ilićeve u domenu portreta prepoznatljiv je ne samo po formalno-stilskim odlikama i upotrebi skoro isključivo terakote (naknadno bojene), nego i po načinu tretmana materijala, vlažne gline – koja se „ovekovečuje” pečenjem. Taj rukopis, bez minuciozne dorade detalja i uglačanosti površine, čak povremeno i sa izvesnom dozom izvorne sirovosti i, na prvi pogled, nedorađenosti, nosi snažan utisak neposrednosti, što je očigledno i pečat njene (umetničke) ličnosti. Sačuvavši svežinu doživljaja, umetnica postiže ubedljivu izražajnost portretisanog lika, koji je katkada na ivici utiska brutalne iskrenosti u ogoljenosti otkrivanja ličnosti koju portretiše.
Ne suviše obiman, ali po svojoj upečatljivosti veoma prepoznatljiv, portretski opus Dragane Ilić, ostvaren u terakoti i posvećen ne samo klasičnoj temi (portreta), već i tradicionalnom materijalu (glini), predstavlja jedinstvenu pojavu koja u turbulentnim vremenima mnogobrojnih i raznovrsnih novina savremene umetnosti kraja 20. i početka 21. veka tek treba da zauzme svoje pravo mesto na savremenoj umetničkoj sceni.
Izložba će biti otvorena za posetioce do 13. oktobra 2025. godine.